Močvarica Pantan

Močvarica Pantan, nedaleko od Trogira, je sve što je ostalo od nekoć puno veće močvare. Kroz stoljeća ta se velika močvara sve više smanjivala zbog geoloških procesa i urbanizacije. Međutim, močvara Pantan je vrijedna i danas je je tipični primjer močvare na istočnoj obali Jadrana, gdje se slatka i slana voda miješaju te tako stvaraju posebnu biocenozu. U boćastim vodama Pantaške lagune smješteno je važno ribogojilište, a cijela je močvara odmaralište za brojne močvarne ptice u procesu njihove migracije. Jesen je najbolji period za promatranje svih tih ptičjih vrsta.

Stara maslina

Stara Maslina u Kaštel Štafiliću je zaštićeni prirodni spomenik. Ima vrlo privlačno stanište i procjenjuje se da je stara 1500 godina. Najvjerojatnije potječe iz južne Italije ili Grčke, jer pripada vrsti koja ne postoji na ovim područjima što je čini posebnom zanimljivošću.

Botanički vrt

Botanički vrt OŠ Ostrog u Kaštel Lukšiću nastao je 1976. zajedno sa samom školom. Pokriva područje od 4ha, a stvoren je zahvaljujući brizi i entuzijazmu nastavnika i učenika. U početku nije bilo velikih ambicija za ovaj vrt, ali kako je vrijeme prolazilo tako je vrijednost vrta rasla s njegovom kvalitetom i brojnim autohtonim i egzotičnim biljnim vrstama. Mnoge od tih vrsta su po prvi put uspješno uzgojene na hrvatskom Jadranu i to baš u ovom botaničkom vrtu.

Rijeka Jadro

Izvor i gornji tok rijeke Jadro su od 1984 zaštićeni kao posebno vrijedni prirodni resursi. Stoga se u rijeci Jadro razvila i endemska podvrsta – mekousta pastrva. Može se pronaći samo u ovom području, te je zato jako vrijedna, rijetka i možda čak i ugrožena.

Marjanski poluotok

Marjanski poluotok u Splitu je simbol grada i nezaobilazni dio njegove povijesti. Svi splićani su emocionalno vezani za Marjan, pa je stoga uvijek bio i još uvijek jest inspiracija mnogim splitskim umjetnicima. Možemo čak i kazati da je Marjan stoji kao mit u gradskoj kolektivnoj svijesti. Marjanska šuma danas veći dio područja pokriva Alepskim borovima, a ostatak su livade, morska obala i park Sustjepan. Marjan je također i najbolje mjesto za izlete, a tijekom ljeta njegove su plaže pune kupača.
Na njegovoj sjevernoj strani, u uvali Bene postoje uslužni objekti i objekti za rekreaciju, a gusta šuma se proteže do samog mora. Budući je Marjan zatvoren za promet, pravi je raj za šetnje u prirodi. S vrha Marjana pruža se fantastičan pogled na Split i okolicu.
Na Marjanu su također i mnogi kulturni spomenici, crkve i ostaci Ilirskih tvrđava.

Špilja Vranjača

Špilja Vranjača kraj sela Kotlenica u zaleđu Splita, otkrivena je 1903. To je vjerojatno najljepša špilja u Srednjoj Dalmaciji, karakteristična za dalmatinsku kršku regiju formiranu iz geološki raznolikih stijena. Sastoji se od dva glavna prolaza i «hodnikom» koji ih spaja. Špilja obiluje oblicima karakterističnima za takve špilje i zaista je impresivna. Duga je oko 300 metera a duboka 65m. Zbog svoje privlačne unutrašnjosti kao i okoliša, te blizine ceste i parkirališnih mjesta špilja je lako pristupna i zanimljiva brojnim izletnicima. Od 1929 špilja ima i elekrtičnu struju, a postoji i pješačka staza duga 300 metara.

Kanjon rijeke Cetine

Kanjon rijeke Cetine proteže se od njenog ušća blizu Omiša i ide 10 km uzvodno. Kanjon je jedan od najznačajnijih geomorfoloških fenomena kojeg je formirala Cetina – tipična krška rijeka.
U svom donjem toku Cetina se duboko uvukla u stjenovitu bazu između Mosora i Dinare poviše Omiša, te tako formirala kanjon dubine 300 metara. Rijeka je okružena bogatim zelenilom sa nekoliko malih ali lijepih otočića. Na nekim mjestima rijeka teče brzo, a povremeno je potpuno mirna i kao takva je idealno mjesto za odmaranje tijela i duše.

Stari hrast

Za stari hrast u Donjim Brelima se misli da je stariji od 300 godina. Svojom veličinom i razvijenim staništem dominira cijelim krajolikom. Hrastovi ove veličine su zaista rijetki, posebno duž hrvatske obale.

Brela

»Brela su vrela ljepote« - doista, zahvaljujući gustim borovim šumama, lijepim plažama, bistrom moru, izvorima žive vode, Brela su već nekoliko desetljeća poznata kao jedno od najprivlačnijih turističkih mjesta u Dalmaciji. Ističu se izuzetno lijepom i gustom borovom šumom smještenom neposredno uz prekrasne šljunčane plaže, romantičnom i lijepo uređenom obalnom šetnicom, nadaleko poznatim restauracijama s morskim jelima. Smještajna ponuda Brela vrhunske je kvalitete, pa ne čudi što su hoteli u Brelima često birani za najbolje u Hrvatskoj.

Prološko Blato

Prološko Blato je prostrana močvarna regija Imotskog polja, koji je dijelom godine pod vodom, a samo jedan mali dio je pod vodom cijelu godinu (Jezero Proložac). Njegova velika ekološka vrijednost proizlazi iz činjenice da brojne močvarne ptice tu odmaraju tokom svoje migracije. U periodu visokog vodostaja, kad je cijelo Blato (močvara) poplavljeno, na suhom ostaje samo otočić Manastir. Tako se zove jer su Franjevci na njemu izgradili manastir 1453. Prema legendi, fratri bi u strahu od čestih turskih napada punili bunare iz kojih je voda otekla, te tako osigurali pristup vodi kroz cijelu godinu i zaštitili samostan na otočiću.

Izvor rijeke Vrlike

Izvor rijeke Vrljike, jen gornji tok i obale do 100 metara u širinu su zaštićeni prirodni resursi. Rijeka je značajna zbog svojih brojnih endemskih vrsta kao i raznlokih vrsta riba.

Crveno i Modro jezero

Najbolji primjeri specifične hidrografije i morfolgije dalmatinskog krša su Crveno i Modro jezero blizu Imotskog. Oba jezera karakteriziraju specifičan oblik, dimenzije i boje a po nastanku su takozvana špiljska jezera što znači da su nastala urušavanjem stropova velikih pećina.
Crveno jezero se nalazi 1,5 km sjevero-zapadno od Imotskog. Stjenovite obale su gotovo potpuno vertikalne i uglavnom crvenkasto-smeđe boje po kojoj je jezero i dobilo ime.
Modro jezero se nalzi nadomak Imotskoh u udbini dubokoj 200 metara. Najveća dužina mu je 800 a širina 500 metara, ali ove dimenzije znatno variraju jer jezero može čak i presušiti tijekom ljeta. Razlog su podvodne šupljine koje se mogu pronaći na dnu jezera. One se u kišnom periodu ponašaju kao izvori, a kao bunari u sušnim periodima. Voda je jasno modre boje zbog čega se jezero i zove Modro jezero. Obale nisu strme kao kod Crvenog jezera, pa postoji i put koji ide do samog dna. Ljeti Modro jezero postaje popularno kupalište a kad se isuši djeca igraju nogomet na dnu jezera što je također postala svojevrsna tradicija.
Jezera Galipovac, Lokvičići i Knezović pripadaju grupi Jezera Lokvičić. Ova jezera nisu poznata kao Crveno i Modro, ali su slični po nastanku i izgledu iako su teže pristupna (Lokvičić i Knezović) što im daje dodatni dodir divljine i netaknute prirode.

Biokovo

Biokovo je jedna od najviših i najimpresivnijih planina u Dalmaciji. Uzdiže se gotovo vertikalno od same obale. Biokovo je stanište mnogih rijetkih endemskih biljaka, ali se mogu pronaći i šume dalmatinskog crnog bora. Veliko bogatstvo Biokovskog botaničkog života može se vidjeti u Kotišini – botaničkom vrtu na obroncima planine. Biokovo je također i stanište više rijetkih ptica grabljivica, kao zlatni orao i drugih iznimnih životinjskih vrsta.
Jedinstvenu ljepotu Biokova čine njegovi geomorfološki fenomeni kao špilje i lijevkaste rupe u stjenovitim formacijama.

slijedeća stranica >>