Prema staroj legendi ...kada je Bog dijelio blagodati, Dalmatincima je dao lozu..., jer tamo gdje sunce prži kamenite stijene, gdje je zemlja žedna, gdje gospodari krš, tu teško opstoji bilo koja poljodjelska kultura. A baš to je Dalmacija, i baš tu je loza našla svoju domovinu.
Cjelokupna povijest Dalmacije politički, ekonomski pa i umjetnički vezana je za vinogradarstvo i vinarstvo. Od prapovijesti, loza je uz maslinu i ribarstvo stanovništvu srednjojadranskog područja određivala sudbinu. Najnovija istraživanja pokazuju da su Iliri na ovim prostorima poznavali lozu već u brončano, odnosno željezno doba. Međutim pravi razvoj vinogradarstva u srednjoj Dalmaciji povezan je s osnivanjem prvih grčkih naseobina na otocima. Ostao nam je zapis iz tog doba (Gozba učenjaka) da se u tadašnjoj koloniji Issi na današnjem otoku Visu proizvodilo vino koje se u usporedbi s drugima pokazuje najboljim u cijelom tadašnjem antičkom svijetu. Dolaskom Rimljana u ove krajeve vinogradarstvo i vinarstvo su znatno unaprijeđeni. Iz Dalmacije vino se odvozilo u sve krajeve ondašnjeg moćnog rimskog imperija. Prema reljefnim vinarskim motivima uklesanima u Dioklecijanovu palaču u Splitu, pretpostavlja se da je i car Dioklecijan ne samo uživao u vinu, već se bavio povrtlarstvom i uzgojem vinove loze.
Nakon što su došli i naselili se u Dalmaciji, Hrvati su brzo prihvatili uzgoj vinove loze i dostigli svoje učitelje Rimljane. Prema pisanim dokumentima, u srednjem vijeku se na hrvatskom dvoru vinu poklanjala osobita pozornost. Ovo je vidljivo iz činjenice da se spominje dvorski časnik – župan peharnik ili kraljevski vinotoč, koji je bio zadužen za proizvodnju i nabavu vina za vladarski dvor u razdoblju od kneza Mutimira do kralja Petra Krešimira IV. Na razvoj vinogradarstva srednje Dalmacije u kasnom srednjem vijeku imali su veliki utjecaj gradovi koji su bili organizirani kao samostalne državice (Split, Trogir, Hvar, Omiš i dr.). Slobodni gradovi regulirali su vinogradarstvo osnovnim pravnim normama, statutima, i time ga štitili. S pojavom filoksere (žiloždere), opasnog nametnika vinove loze u vinogradima europskih država, poraslo je zanimanje za dalmatinska vina i počinje veliki izvoz u Francusku i druge zemlje, omogućujući pravu materijalnu blagodat ovdašnjem stanovniš tvu. Međutim kada je ova bolest napala i lozu u srednjoj Dalmaciji, dolazi do masovnog uništenja vinograda, što je mnoge obitelji koje su živjele od prodaje vina dovelo do ruba opstojnosti.
Najteže razdoblje u povijesti dalmatinskog vinogradarstva pogoršala je i tzv. vinska klauzula, odnosno povlašteni uvoz talijanskih vina. Ovo je tako pogodilo stanovnike srednje Dalmacije da su se, tražeći bolje životne uvjete, masovno iselili u prekomorske zemlje.Od 1990.-ih godina ostvaruju se novi temelji za daljnji razvoj vinogradarstva na novim osnovama, u prvom redu u obiteljskim podrumima koji s vinarijama postaju glavni pokretači razvoja.
U dalmatinskim vinima uživao je glasoviti istraživač Marko Polo, ugarski kralj Bela IV., hrvatski kraljevi Tomislav i Zvonimir, u Beču Franjo Josip I., a u novije vrijeme američki predsjednik Jimmy Carter, papa Ivan Pavao II. prilikom posjeta Hrvatskoj, Rainer II. – princ od Monaka, belgijski kralj kao i druge poznate okrunjene glave u mnogim zemljama svijeta gdje su se ona izvozila.
Vinogorja Splitsko-dalmatinske županije očuvala su nasade izvornih sorata vinove loze, a s njima tradiciju i identitet vina. Područje ove županije proteže se na dvije vinogradarske podregije – Dalmatinska zagora te srednja i južna Dalmacija – različite klime i sastava tla, što se prenosi na vinogradarstvo, a time i na značajke vina.
Zagora
Vinogradarska podregija Dalmatinska zagora smjestila se u jadranskom zaleđu koje od mora dijele planine Mosor i Biokovo. Ovdje je česta slika usamljenih vinograda sred kamene pustoši. Po padinama Biokova vinova loza raste u docima i vrtačama boreći se s kamenom u potrazi za zemljom, zbog čega se često povija oko stijene čineći vinograde neobično slikovitim. Spuštajući se niz stepeničaste obronke Biokova, napušta se krš i kamen. Oku obično godi slika prelijepog zelenog tepiha, Imotskog polja, u kojem su pretežno plantažni vinogradi. Ovdje prevladava kujunđuša, sorta nepoznata podrijetla, ali kako je u imotskom vinogorju veoma rasprostranjena, smatra se autohtonom sortom ovog kraja. Domaćini za nju kažu da je »kao carica i svetica«. Vino dobiveno od ove sorte grožđa skladno je, a njegov buke ima elemente kontinentalnih i južnjačkih vina (puni ga u boce Imota iz Imotskog i Grabovac iz Prološca). Novi zamah vinogradarstvu ovog kraja daju vinogradi oko Prološca (sjedište vinarije Grabovac) s novim nasadima autohtonih i europskih sorata vinove loze.
Kroz brdske vinograde razasute u dolinama između stjenovitih padina stiže se u Vrgoračko polje zvano Jezero jer je nekoć bilo djelomično pod vodom. I danas, za velikih kiša, polje većim dijelom poplavi, i stoga se ovdje, ne jednom, bralo grožđe iz čamca. U zelenom dekoru uglavnom plantažnih vinograda uzgajaju se tradicionalne sorte (mednu, zlataricu, blatinu, trnjak, plavinu i dr. puni u boce Opačak iz Makarske), te nove sorte (vranac, merlot, cabernet sauvignon i dr. koje puni u boce Vinoplod d.d. iz Šibenika).