Trogirska katedrala

Katedrala sv. Lovre (Ivana) zauzima istaknuto mjesto među trogirskim spomenicima, ne samo kao crkveni prostor već i kao građevina na kojoj su uočljivi stilovi od romanike do baroka i u kojoj su vrijedna umjetnička djela. Gradnja katedrala započinje oko 1200. godine, a u potpunosti je završena 1589. kada je dovršen zadnji kat zvonika koji je građen gotovo dva stoljeća. Prvi je kat građen u gotičkom stilu, a djelo je Matije Gojkovića, drugi kat ima obilježje venecijanske cvjetne gotike 15. stoljeća, treći je dovršen krajem 16. stoljeća, a četvrti piramidalni završetak krase četiri manirističke skulpture.

U katedralu se ulazi kroz predvorje na čijem je dnu krstionica na kojoj je radio Andrija Aleši. Zapadni, Radovanov portal stolne crkve, na kojemu je istaknuta godina gradnje i ime autora u podnožju lunete završen je 1240. godine. Kroz portal ulazimo u unutrašnjost trobrodne crkve koja ima uske romaničke prozore, s tri polukružne apside na istoku, od kojih je u središnjoj glavni oltar sa ciborijem majstora Mavra, te drvenim, korskim sjedalicama, djelom Ivana Budislavića iz 15. stoljeća. Prve napravljene orgulje iz 1485. djelo su fra Urbina. Jedan od najljepših prostora crkve je kapela biskupa Ivana Orsinija, koja je ujedno mauzolej i crkvena dvorana. U sakristiji katedrale - riznici, izloženi su zlatni i srebreni predmeti koje je crkva dobivala tijekom višestoljetnog postojanja. Na katu je bogata kaptolska knjižnica.

Kamerlengo

Tvrđava Kamerlengo nalazi se na jugozapadnom rubu grada na završetku zidina. Genovežani krajem 14. stoljeća grade deveterokutnu kulu kao bazu svoje mornarice na Jadranu. Venecija, odmah nakon okupacije Trogira 1420. godine tu kulu proširuje u jaku Tvrđavu Kamerlengo pa se na njoj vide tragovi gradnje u više etapa. Ime je dobila prema državnom službeniku kamerlengu camerarius koji je vodio financijsko-ekonomske poslove. Građena je do 1437. godine, a služila je za smještaj mletačke vojne posade u tada još buntovnom gradu. Za gradnju je bio konzultiran državni inženjer Lorenzo Pincino a izvođač je bio protomagistar Marin Radoje. Danas je moguć pristup kruništima i vrhu tvrđave.

Marina

Marina je malo mjesto s lukom "nanizano" je uz obalu u dnu zaljeva, s prepoznatljivom kulom-hotelom Biskupova kula, građenom u 16. stoljeću za trogirskog biskupa, koji se tu sklonio od Turaka.

Salona

Vjeruje se da je još u 4. stoljeću prije Krista ovdje osnovan grad, koji je bio pod jakim utjecajem grčkih kolonija, ali tek dolaskom Rimljana u prvom stoljeću grad se razvija i širi. Postaje značajna luka, političko, vojno i trgovačko središte. Grade se hramovi, terme, forum, amfiteatar, trgovi, skladišta, javne i stambene zgrade. Grad u sukobu između Cezara i Pompeja staje na stranu Cezara, koji pobjeđuje u ratu. On ga u znak zahvalnosti promiče u koloniju - "Colonia Martia Julia Salona".
Salona je važno središte koje privlači mnoge da ovamo dođu i nađu svoje mjesto pod suncem. Tako je jedan od njih i Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan, sam rimski imperator. Kažu za njega da potječe iz patricijske obitelji iz ovih krajeva. On pred kraj svog života poželi sagraditi sebi palaču i odredi da to bude na poluotoku pored Salone u prirodnom zaljevu koji gleda na jug. Kažu još i to kako je car bolovao od reume, a kako su tu postojali i izvori sumporne vode, blagotovorni za carske mu kosti, naredba je donešena: “Sagradite mi palaču!”. Tako je počela povijest Splita.
Grad Solin odigrao je važnu ulogu u hrvatskoj povijesti kao krunidbeni grad hrvatskih vladara. O njegovoj važnosti svjedoče i brojni spomenici iz tog vremena kao što su Šuplja crkva, gradina, rizinice i nalazi na Gospinom otoku gdje su u iskapanjima pokraj današnje solinske župne crkve otkriveni temelji crkava iz 10. stoljeća, te grob kraljice Jelene.

Dioklecijanova palača

Dioklecijanova palača je jedan od najbolje sačuvanih spomenika rimskog graditeljstva na svijetu. Careva je palača bila sagrađena kao prikladna interpolacija raznih sadržaja luksuzne vile - ljetnikovca u shemu rimskog vojničkog logora (castruma), podijeljenog na četiri dijela dvjema glavnim ulicama. Južni dio palače bio je u toj shemi predviđen za cara, njegov stan i odgovarajući državni i vjerski ceremonijal, a sjeverni dio za carsku stražu - vojsku, poslugu, za spremišta i sl.
Palača je pravokutna građevina (oko 215 x 180 m) sa četiri velike kule na uglovima, četirima vratima na svakoj strani i po četiri manje kule na zidovima. Donji dio zidina bez ikakvih je otvora, a gornji je kat rastvoren monumentalnim trijemom na jugu i hodnicima s velikim lučnim prozorima na ostalim trima stranama. Tijekom stoljeća stanovnici palače, a potom i građani Splita adaptirali su te prostore za svoje potrebe, pa su tako i zgrade u unutrašnjosti i vanjski zidovi s kulama uvelike promijenili prvotni izgled.

Blaca

Iz uvale Blaca dolazi se do jednog od najljepših brdskih izletišta i jedinstvenog spomenika na Jadranu - u glasovitu glagoljašku pustinju BLACA, podignutu uz visoku, strmu liticu. Poznata je po bogatoj knjižnici i zvjezdarnici.

Hvar

Hvarsko kazalište
Kada su malo po malo zacijelile rane koje su Turci 1571. zadali gradu i kad su ublažene građanske svađe, 1612. otvoreno je Hvarsko kazalište. Time je to kazalište postalo najstarije komunalno kazalište u Europi.

Fortica
Gradska utvrda na Hvaru je poznata pod nazivom Fortica. Uzdiže se iznad grada i svojim je dominatnim položajem štitila grad uz pomoć svojih topova. Podignuta je na ostacima srednjovjekovne utvrde iz 16. stoljeća, a zgrade unutar tvrđave su sagrađene za vrijeme vladavine austrijskog carstva.

Trg i katedrala Sv. Stjepana
Gradski trg je najveći u Dalmaciji i veličine je 4500 m2. Njegova istočna strana je zatvorena katedralom i biskupovom palačom u kojoj se nalazi muzej. Sa sjeverne i južne strane trg zatvaraju brojne javne zgrade i palače. U središtu trg ispred katedrale nalazi se veliki bunar iz 1520. godine.

Franjevački samostan
Franjevački samostan je smješten na pored uvale zvane Križa na jugu grada. Izgrađen je između 1461. i 1471. kao konačište za mornare. Krstionica, svojim monumentalnim zaokruženim arkadama s izvorom u sredini, dominira čitavim renesansnim samostanom. Čitav kompleks okružen je vrtovima i ograđen je zidom.

Utvrda Napoleon
Za vrijeme Napoleonove vladavine 1811., izgrađena je utvrda na prilično visokom brdu Sv. Nikole Velikog, istočno od gradske utvde. Izgrađena je gdje su nekada bili srednjovjekovna vojska, pomorsko promatračko mjesto i mala kapelica.

Vis

Grad Vis traje od antičke Isse - najstarijega urbanog naselja na hrvatskome tlu. Viška luka je oduvijek imala izuzetno značenje, možda i najveće na čitavom Jadranu. Zbog njene strateške važnosti vodile su se mnoge pomorske bitke još od Ilirsko-Rimskih ratova do Domovinskog rata.

Ne propustite vidjeti arheološke spomenike grada Visa, koji se razvio uz ostatke antičke Isse, prvog urbanog središta u Hrvatskoj. Tijekom njihove četverogodišnje vladavine nad otokom, za vrijeme Napoleonskih ratova (1811. - 1815. godine) Englezi su sagradili nekoliko tvrđava na brežuljcima uokolo zaljeva.

Komiža

Računa se da je Komiža dobila svoje ime od izraza "Comme Issa" (poput Visa), ali ima tu i drugih teorija. Ipak većina se slaže kako je naselje staro oko 850 godina, barem je nedavno proslavljena 850. godišnjica. Na najljepšoj plaži u Komiži nalazi se mala renesansna crkva poznata kao Gusarica. Crkva je sagrađena krajem 16. stoljeća.

Za vrijeme vladavine Venecije nad otokom Visom, 1585. mletački providur Grimaldi je dao sagraditi kulu. Ona je imala obrambeni karakter, a služila je prije svega kao zaštita od čestih napada gusara.

Stari Grad

Da bi se lakše približili Starom Gradu, smještenom na dnu 4 milje dubokog zaljeva, moramo se vratiti u prošlost. U vrijeme kada su stari Grci s otoka Parosa, u okrilju tada ilirskog otoka, 385 pr. n. ere, na mjestu današnjeg grada osnovali svoju koloniju Pharos, značajno uporište antičke povijesti Jadrana.
Stara grčka naseobina je ostala zakopana ispod sadašnjeg Starog Grada i samo neki framentalni arhitektonski ostaci iznose njegov originalni izgled, kao na primjer neki djelovi 11 metara dugih grčkih zidina, takozvanih Kiklopskih zidina. Ove su zidine dio sjevernog gradskog zida, dok su istočne zidine vidljive samo iza crkve Sv. Ivana. Kameni blokovi gradskih zidina su utemeljeni u temelje zvonika i ističu da je ovo bilo mjesto gdje je bio glavni gradski ulaz.
Starigrad obiluje arheološkim nalazima i arhitektonskim spomenicima od kojih je najpoznatija vila Petra Hektorovića. Hektorović (1487-1572) je autor prve realistične epske pjesme hrvatske renesansne literature “Ribanje i ribarsko prigovaranje”. Njegov ljetnikovac je središnja zaštitna zgrada u gradu,a dizajn zdanja je bio pjesnikova vlastita ideja. U vili se nalazi ribnjak koji je povezan kanalom s morem, veliki vrt, a čitava građevina, koja je nekoć bila uz more, danas je muzej.